kònak
kònak m 〈N mn -aci, G kȍnākā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | konak |
| G | konaka |
| D | konaku |
| A | konak |
| V | konače |
| L | konaku |
| I | konakom |
| množina | |
| N | konaci |
| G | konaka |
| D | konacima |
| A | konake |
| V | konaci |
| L | konacima |
| I | konacima |
Definicija
| 1. | noćenje [primiti na konak] |
| 2. | reg. a. kuća, dom b. bolja kuća, kuća kakvog uglednog domaćina |
| 3. | reg. pov. jednodnevno putovanje (od jednog prenoćišta do drugoga) [prijeći konak] |
| 4. | reg. pov. zgrada valije ili kojeg drugoga visokog osmanskog upravnog ili vojnog zapovjednika; saraj, dvor, rezidencija |
| 5. | (Konak) zgrada u Sarajevu u kojoj borave visoki strani gosti [doći u konak] |
| 6. | mjesto u kući orijentalne gradnje gdje borave ili žive samo muškarci (muški odio, muška kuća) [u konaku] |
Frazeologija
⃟ (pričati) Markove konake (pričati) nadugo i naširoko, ob. izmišljati
Onomastika
♦ pr.: Kònačnī (Sisak), Konáković (Novska, Sisak)
◊ mikrotop.: Kònačine (Bjelovar), Kònačīšte (brijeg, Senj), Kònak (zaselak, Čazma)
◊ mikrotop.: Kònačine (Bjelovar), Kònačīšte (brijeg, Senj), Kònak (zaselak, Čazma)
Etimologija
✧ tur. ← konmak: odsjesti, biti gost
