Hrvatski jezični portal

kȍrijēn

kȍrijēn m 〈N mn -i/kȍrjenovi, zb. kòrijēnje〉

Izvedeni oblici
jednina
N korijen
G korijena
D korijenu
A korijen
V korijene
L korijenu
I korijenom
množina
N korijeni
G korijena
D korijenima
A korijene
V korijeni
L korijenima
I korijenima
Definicija
1. bot. dio biljke (ob. u zemlji) kojim se učvršćuje i uzima vodu i hranjive tvari
2. anat. dio iz kojeg izrastaju ili se prostiru neki organi [korijen zuba; korijen živca]
3. početak, izvor [korijen riječi; korijen problema]
4. mat. a. n-ti korijen, v. korijen Δ b. rješenje [korijen jednadžbe]
5. lingv. dio riječi: a. koji nosi osnovno značenje i čini etimološku osnovu kakve porodice riječi u jednom ili u više jezika [UK (UČ)-i-telj, na-UČ-i-ti, UČ-e-nik] b. u kojem se zbivaju razne zakonite promjene [PLET-ti → plesti, PLOT = plot]
Sintagma
drugi korijen = kvadratni korijen, treći korijen = kubni korijen, n-ti korijen mat. iz zadanog pozitivnog realnog broja a pri čemu je n prirodni broj, pozitivan je realni broj x sa svojstvom xn = a, oznaka je x = na; pojam se proširuje i na kompleksne vrijednosti
Frazeologija
A. od istog korijena riječi često se razg. ekspr. izvode tvorbe kao gomilanje riječi s ironičnim značenjem zavisno od šireg konteksta [gledaj debeljka kako igra igru kad igra loptom onaj koji to inače ne čini i sad je smiješan i sl.; taj dogmata sad najedanput postaje demokrata i širi širinu pogleda];
B. iz korijena sasvim, potpuno;
podsjeći korijen (čemu), presjeći u korijenu onemogućiti u samom početku;
pustiti (uhvatiti) korijen (korijenje), v. korijenje ⃟;
repa bez korijena čovjek bez temelja i koljena, bez utemeljenja, koji nije iz roda na glasu, skorojević;
vući korijen (korijenje) (odakle) potjecati, voditi porijeklo;
zatrti u korijenu uništiti zauvijek, iskorijeniti
Onomastika
Kòrenko m. os. ime (narodno), zast. rij.; Kòrenka ž. os. ime
pr. (uglavnom etnici, ali i nadimačka): Kòren (1420, Zagorje, Z Slavonija), Kòrenčić (okolica Zagreba), Korèničkī (Korenìčkī) (Virovitica, Zagorje), Kòrenić (410, Rovinj, Istra, Pokuplje, Prigorje), Kòrenik, Korènika (130, Buje, Prigorje), Kòrjenić (srednja Dalmacija)
top. (naselja): Korèničani (Daruvar, 328 stan.), Kòrenić Bȑdo (Duga Resa, 5 stan.), Korènići (Rovinj, 50 stan.); (mikrotop.): Kòrenīšte (Osijek), Kȍrenovo (Čazma), Kȍrenskō (Istra);
Etimologija
prasl. i stsl. *korenь (rus. kóren', polj. korzeń) ≃ lit. keras: korijen