kȍškati se
kȍškati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| koškati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | koškam |
| 2. | koškaš |
| 3. | koška |
| množina | |
| 1. | koškamo |
| 2. | koškate |
| 3. | koškaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | koškat ću |
| 2. | koškat ćeš |
| 3. | koškat će |
| množina | |
| 1. | koškat ćemo |
| 2. | koškat ćete |
| 3. | koškat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | koškah |
| 2. | koškaše |
| 3. | koškaše |
| množina | |
| 1. | koškasmo |
| 2. | koškaste |
| 3. | koškahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | koškao sam |
| 2. | koškao si |
| 3. | koškao je |
| množina | |
| 1. | koškali smo |
| 2. | koškali ste |
| 3. | koškali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam koškao |
| 2. | bio si koškao |
| 3. | bio je koškao |
| množina | |
| 1. | bili smo koškali |
| 2. | bili ste koškali |
| 3. | bili su koškali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | koškaj |
| množina | |
| 1. | koškajmo |
| 2. | koškajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| koškajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| koškao, koškala, koškalo | |
| koškali, koškale, koškala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| koškan, koškana, koškano | |
| koškani, koškane, koškana | |
Definicija
| 1. | lagano se međusobno udarati, izmjenjivati laganije udarce u kost ili u kosti |
| 2. | pren. prepirati se |
Etimologija
✧ vidi kȏst
