kȏst
kȏst ž 〈I kȍsti/kȍšću, N mn kȍsti, G kòstī/kòstijū〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kost |
| G | kosti |
| D | kosti |
| A | kost |
| V | kosti |
| L | kosti |
| I | košću |
| množina | |
| N | kosti |
| G | kosti / kostiju |
| D | kostima |
| A | kosti |
| V | kosti |
| L | kostima |
| I | kostima |
Definicija
| 1. | tvrdi dio tijela od kojeg se sastoji skelet [ključna kost; bedrena kost] |
| 2. | (mn) a. tijelo b. trup, prsni koš [pasti na kost] |
Sintagma
∆ riblja kost uzorak (tkanine, na keramici itd.);
slonova kost kljova slona kao materijal; bjelokost
slonova kost kljova slona kao materijal; bjelokost
Frazeologija
⃟ baciti (kome) kost dati mu neznatan ostatak čega, zavarati koga;
(promrznuti i sl.) do kostiju potpuno, jako (promrznuti i sl.);
kost i koža vrlo mršava osoba;
(baciti) kost razdora zavaditi;
kost u grlu pren. velika, nepodnošljiva smetnja;
namjestiti (kome) kosti premlatiti koga, isprebijati;
ni pas neće golu kost nitko neće djevojku ili momka, koji ništa nemaju;
sama kost hrana bez mesa;
stara kost vrlo stara osoba;
(biti) tvrda kost (kome) nezgodan takmac, neprijatelj, protivnik;
ulazi (uvlači se, prodire) u kosti (o hladnoći s vlagom, o vlažnom i hladnom vremenu);
utjerati (uliti) strah u kosti jako prestrašiti koga;
vrag ti (mu itd.) odnio kost! vrag te odnio!
(promrznuti i sl.) do kostiju potpuno, jako (promrznuti i sl.);
kost i koža vrlo mršava osoba;
(baciti) kost razdora zavaditi;
kost u grlu pren. velika, nepodnošljiva smetnja;
namjestiti (kome) kosti premlatiti koga, isprebijati;
ni pas neće golu kost nitko neće djevojku ili momka, koji ništa nemaju;
sama kost hrana bez mesa;
stara kost vrlo stara osoba;
(biti) tvrda kost (kome) nezgodan takmac, neprijatelj, protivnik;
ulazi (uvlači se, prodire) u kosti (o hladnoći s vlagom, o vlažnom i hladnom vremenu);
utjerati (uliti) strah u kosti jako prestrašiti koga;
vrag ti (mu itd.) odnio kost! vrag te odnio!
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Kòstur (Knin), Kòsturić (Karlovac), Kòsturin (Petrinja), Kòščāk (580, Zagorje, Prigorje, Podravina, v. i Koška), Kòščalek (Vinkovci, Zaprešić), Kòščec (120, Zagorje, Prigorje), Kóščević (390, Čazma, Prigorje), Kòščica (150, Samobor, S Dalmacija), Kòščić (Rijeka), Kòščina (sred. Dalmacija), Kòšćāk (610, Novi Marof, Zagorje, Prigorje), Kòšćec (100, Sveti Ivan Zelina, Prigorje), Kóšćević (Donja Stubica), Kòšćica (Pokuplje, S Dalmacija), Kòšćina (sred. Dalmacija)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. kostь (rus. kóst', polj. kość) ← ie. *kost- (lat. costa: bok, stir. coss: noga)
