kȍsnuti
kȍsnuti (koga) svrš. 〈prez. kȍsnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. kȍsnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kosnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kosnem |
| 2. | kosneš |
| 3. | kosne |
| množina | |
| 1. | kosnemo |
| 2. | kosnete |
| 3. | kosnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kosnut ću |
| 2. | kosnut ćeš |
| 3. | kosnut će |
| množina | |
| 1. | kosnut ćemo |
| 2. | kosnut ćete |
| 3. | kosnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kosnuh |
| 2. | kosnu |
| 3. | kosnu |
| množina | |
| 1. | kosnusmo |
| 2. | kosnuste |
| 3. | kosnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kosnuo sam |
| 2. | kosnuo si |
| 3. | kosnuo je |
| množina | |
| 1. | kosnuli smo |
| 2. | kosnuli ste |
| 3. | kosnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kosnuo |
| 2. | bio si kosnuo |
| 3. | bio je kosnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo kosnuli |
| 2. | bili ste kosnuli |
| 3. | bili su kosnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kosni |
| množina | |
| 1. | kosnimo |
| 2. | kosnite |
| glagolski prilog prošli | |
| kosnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kosnuo, kosnula, kosnulo | |
| kosnuli, kosnule, kosnula | |
Definicija
izazvati jaku bol ili tugu, bolno se dojmiti, izazvati suosjećanje, sažaljenje, samilost [ta vijest će ga kosnuti]
Etimologija
✧ vidi kòsa2
