Hrvatski jezični portal

1.	mat. dio ravnine omeđen kružnicom, skup svih točaka u ravnini kojima udaljenost od zadane točke (centra) nije veća od zadanog broja (radijusa)
2.	zatvoren, ograničen prostor gdje se odvija neki skupni život (tvornice, zatvora itd.)
3.	pren. zajednica ljudi [prihvatiti koga u krugu ljudi]
4.	ono što ima oblik kruga ili kružnice
5.	razg. kružnica
6.	ono što se održava u nizu, dio neke trajnije cjeline u radu, pregovorima, dogovaranjima i sl. [prvi krug pregovora; ženevski krug pregovora]
7.	rel. općenito simbol vječnosti i neprekidna postojanja; kružnica, prsten
8.	(Krugovi) (mn) kulturno-književni mjesečnik (1952—1958) prve poslijeratne generacije hrv. pisaca (»krugovaši«) koja se udaljila od tzv. socijalističkog realizma i otvorila puteve za više slobodoumno-modernih smjerova u hrv. poeziji, prozi i esejistici

∆ Mjesečev krug, v. kolobar;
počasni krug sport krug koji sportaš pobjednik trči oko igrališta nakon natjecanja (ob. atletičar trkač);
polarni krug polarnik; stožernik;
začarani (zatvoreni) krug razg. situacija iz koje nema izlaza; circulus vitiosus

⃟ vrtjeti se u krugu ostajati uvijek na istome

♦ pr. (uglavnom etnici i nadimačka): Krȏg (460, Zagorje), Kružíčević (110, Split, Omiš), Krúžić (510, Rijeka, Gorski kotar, Primorje), Krùžljāk (Županja)
◊ top.: Krùgljāk (oronim); (naselja): Krúge (Donji Lapac, 130. stan.)

✧ prasl. i stsl. krǫgъ (rus. krug, polj. krąg) ≃ stengl. hring: prsten