krúliti
krúliti (krúljiti) () nesvrš. 〈prez. krúlīm, pril. sad. -lēći, gl. im. krúljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kruljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kruljim |
| 2. | kruljiš |
| 3. | krulji |
| množina | |
| 1. | kruljimo |
| 2. | kruljite |
| 3. | krulje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kruljit ću |
| 2. | kruljit ćeš |
| 3. | kruljit će |
| množina | |
| 1. | kruljit ćemo |
| 2. | kruljit ćete |
| 3. | kruljit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kruljah |
| 2. | kruljaše |
| 3. | kruljaše |
| množina | |
| 1. | kruljasmo |
| 2. | kruljaste |
| 3. | kruljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kruljio sam |
| 2. | kruljio si |
| 3. | kruljio je |
| množina | |
| 1. | kruljili smo |
| 2. | kruljili ste |
| 3. | kruljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kruljio |
| 2. | bio si kruljio |
| 3. | bio je kruljio |
| množina | |
| 1. | bili smo kruljili |
| 2. | bili ste kruljili |
| 3. | bili su kruljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | krulji |
| množina | |
| 1. | kruljimo |
| 2. | kruljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kruljeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kruljio, kruljila, kruljilo | |
| kruljili, kruljile, kruljila | |
Definicija
reg., v. krčati (1) [želudac kruli]
Etimologija
✧ ekspr.
