kẕšiti
kẕšiti (što) nesvrš. 〈prez. kẕšīm, pril. sad. kẕšēći, gl. im. kẕšēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kršiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | kršim |
2. | kršiš |
3. | krši |
množina | |
1. | kršimo |
2. | kršite |
3. | krše |
futur | |
jednina | |
1. | kršit ću |
2. | kršit ćeš |
3. | kršit će |
množina | |
1. | kršit ćemo |
2. | kršit ćete |
3. | kršit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kršah |
2. | kršaše |
3. | kršaše |
množina | |
1. | kršasmo |
2. | kršaste |
3. | kršahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kršio sam |
2. | kršio si |
3. | kršio je |
množina | |
1. | kršili smo |
2. | kršili ste |
3. | kršili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kršio |
2. | bio si kršio |
3. | bio je kršio |
množina | |
1. | bili smo kršili |
2. | bili ste kršili |
3. | bili su kršili |
imperativ | |
jednina | |
2. | krši |
množina | |
1. | kršimo |
2. | kršite |
glagolski prilog sadašnji | |
kršeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
kršio, kršila, kršilo | |
kršili, kršile, kršila |
1. | lomiti upotrebom snage ono što se svojom tvrdoćom opire |
2. | ne pridržavati se (običaja, pravila, ugovora itd.) [kršiti dogovor; kršiti zakon] |