kŕčati
kŕčati (kvŕčati) () nesvrš. 〈prez. kŕčīm, pril. sad. kŕčēći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| krčati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | krčim |
| 2. | krčiš |
| 3. | krči |
| množina | |
| 1. | krčimo |
| 2. | krčite |
| 3. | krče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | krčat ću |
| 2. | krčat ćeš |
| 3. | krčat će |
| množina | |
| 1. | krčat ćemo |
| 2. | krčat ćete |
| 3. | krčat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | krčah |
| 2. | krčaše |
| 3. | krčaše |
| množina | |
| 1. | krčasmo |
| 2. | krčaste |
| 3. | krčahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | krčao sam |
| 2. | krčao si |
| 3. | krčao je |
| množina | |
| 1. | krčali smo |
| 2. | krčali ste |
| 3. | krčali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam krčao |
| 2. | bio si krčao |
| 3. | bio je krčao |
| množina | |
| 1. | bili smo krčali |
| 2. | bili ste krčali |
| 3. | bili su krčali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | krči |
| množina | |
| 1. | krčimo |
| 2. | krčite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| krčeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| krčao, krčala, krčalo | |
| krčali, krčale, krčala | |
| 1. | zvuk koji se čuje u utrobi [želudac krči]; kruliti, kruljiti |
| 2. | proizvoditi buku ili šumove [krči telefon] |