kròjiti
kròjiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| krojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | krojim |
| 2. | krojiš |
| 3. | kroji |
| množina | |
| 1. | krojimo |
| 2. | krojite |
| 3. | kroje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | krojit ću |
| 2. | krojit ćeš |
| 3. | krojit će |
| množina | |
| 1. | krojit ćemo |
| 2. | krojit ćete |
| 3. | krojit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | krojah |
| 2. | krojaše |
| 3. | krojaše |
| množina | |
| 1. | krojasmo |
| 2. | krojaste |
| 3. | krojahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | krojio sam |
| 2. | krojio si |
| 3. | krojio je |
| množina | |
| 1. | krojili smo |
| 2. | krojili ste |
| 3. | krojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam krojio |
| 2. | bio si krojio |
| 3. | bio je krojio |
| množina | |
| 1. | bili smo krojili |
| 2. | bili ste krojili |
| 3. | bili su krojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kroji |
| množina | |
| 1. | krojimo |
| 2. | krojite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| krojeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| krojio, krojila, krojilo | |
| krojili, krojile, krojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| krojen, krojena, krojeno | |
| krojeni, krojene, krojena | |
Definicija
| 1. | rezati tkaninu ili kožu radi šivanja odjeće, rublja ili obuće |
| 2. | reg. žarg. a. mjeriti i rezati [krojiti grede i letve za krov] b. određivati, odlučivati [krojiti čiju pravdu] |
Frazeologija
⃟ krojiti (kome) kapu (sudbinu) odlučivati o kome onako kako želi onaj koji kroji
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Kràjāč (130, Zagreb, Duga Resa, Zagorje), Kràjačec (Velika Gorica), Krajáčević (Bjelovar, Rijeka), Kràjačić (134, Pokuplje)
Etimologija
✧ prasl. *krojiti: rezati (rus. kroít', polj. kroić), latv. krijat
