kȑnj
kȑnj prid. 〈odr. -ī〉
Izvedeni oblici
| Pozitiv | |
|---|---|
| muški rod | |
| jednina | |
| N | krnj |
| G | krnja |
| D | krnju |
| A | krnja / krnj |
| V | krnji |
| L | krnju |
| I | krnjim |
| množina | |
| N | krnji |
| G | krnjih |
| D | krnjim / krnjima |
| A | krnje |
| V | krnji |
| L | krnjim / krnjima |
| I | krnjim / krnjima |
| srednji rod | |
| jednina | |
| N | krnjo |
| G | krnja |
| D | krnju |
| A | krnjo |
| V | krnjo |
| L | krnju |
| I | krnjim |
| množina | |
| N | krnja |
| G | krnjih |
| D | krnjim / krnjima |
| A | krnja |
| V | krnja |
| L | krnjim / krnjima |
| I | krnjim / krnjima |
| ženski rod | |
| jednina | |
| N | krnja |
| G | krnje |
| D | krnjoj |
| A | krnju |
| V | krnja |
| L | krnjoj |
| I | krnjom |
| množina | |
| N | krnje |
| G | krnjih |
| D | krnjim / krnjima |
| A | krnje |
| V | krnje |
| L | krnjim / krnjima |
| I | krnjim / krnjima |
Definicija
| 1. | kojemu je dio odbijen, oštećen [krnji zub] |
| 2. | koji je ostao nedovršen [krnji tekst]; nepotpun |
Sintagma
∆ krnja rečenica gram. rečenica bez izrečenog konstitutivnog dijela (subjekta ili predikata);
krnji parlament parlament koji nije u potpunom sastavu;
krnji stožac mat. stožac koji nema vrh
krnji parlament parlament koji nije u potpunom sastavu;
krnji stožac mat. stožac koji nema vrh
Onomastika
♦ os. imena (zaštitna, profilaktička): Kẕneta, Kŕnjo
◊ pr. (nadimačka ili od imena): Kèrnjak (Međimurje, Našice), Kẕnač (Vukovar), Krnájac (Vukovar), Kẕneta (530, Knin, S Dalmacija, Lika), Kẕnetić (160, Zagreb, Opatija, Slavonija), Kẕnežić (160, Jastrebarsko, Pokuplje), Kẕnic (210, Sisak, Banovina), Kŕnić (1120, Šibenik, sred. Dalmacija, Banovina), Kŕnjac (sred. Dalmacija), Kẕnjača (Sinj), Krnjáić (640, Banovina), Krnjája (Obrovac, Banovina), Krnjájić (270, Banovina), Kẕnjāk (530, Međimurje, Podravina, Prigorje), Kẕnjašić (Koprivnica), Kẕnjeta (120, Banovina, Kordun), Kŕnjević (Sisak, Ivanić Grad), Kŕnjić (190, Križevci, I Slavonija)
◊ mikrotop.: Kȓnjā jéla (Knin), Kẕnjača (potok, Bjelovar), Krnjájajc (potok, Slatina), Kẕnjājskī pòtok (Petrinja), Krnjákovvȓh (Lika), Kŕnjevac (Požega), Kȓnjī kȁmēn (Dubrovnik)
◊ pr. (nadimačka ili od imena): Kèrnjak (Međimurje, Našice), Kẕnač (Vukovar), Krnájac (Vukovar), Kẕneta (530, Knin, S Dalmacija, Lika), Kẕnetić (160, Zagreb, Opatija, Slavonija), Kẕnežić (160, Jastrebarsko, Pokuplje), Kẕnic (210, Sisak, Banovina), Kŕnić (1120, Šibenik, sred. Dalmacija, Banovina), Kŕnjac (sred. Dalmacija), Kẕnjača (Sinj), Krnjáić (640, Banovina), Krnjája (Obrovac, Banovina), Krnjájić (270, Banovina), Kẕnjāk (530, Međimurje, Podravina, Prigorje), Kẕnjašić (Koprivnica), Kẕnjeta (120, Banovina, Kordun), Kŕnjević (Sisak, Ivanić Grad), Kŕnjić (190, Križevci, I Slavonija)
◊ mikrotop.: Kȓnjā jéla (Knin), Kẕnjača (potok, Bjelovar), Krnjájajc (potok, Slatina), Kẕnjājskī pòtok (Petrinja), Krnjákovvȓh (Lika), Kŕnjevac (Požega), Kȓnjī kȁmēn (Dubrovnik)
Etimologija
✧ prasl. *kъrnъ: kratak, odrezan (rus. kórnyj: kratak, češ. krniti: izrezati), latv. kurns: gluh ≃ skr. kīrṇas: ozlijeđen
