kẉt
kẉt m 〈G kúta, N mn kútovi〉
| jednina | |
|---|---|
| N | kut |
| G | kuta |
| D | kutu |
| A | kut |
| V | kute |
| L | kutu |
| I | kutom |
| množina | |
| N | kutovi |
| G | kutova |
| D | kutovima |
| A | kutove |
| V | kutovi |
| L | kutovima |
| I | kutovima |
| 1. | mat. dio ravnine omeđen dvjema zrakama (krakovi kuta) sa zajedničkom početnom točkom (vrh kuta); ako je istaknut poredak zraka, kut je orijentiran; ovisno o orijentaciji, razlikuju se nul-kut i puni kut (360o, 2π radijana) [šiljasti kut; tupi kut] |
| 2. | pren. dio površine, prostora, zatureno, krajnje, sporedno mjesto |
| 3. | mjera okretanja oko čvrste osi, mjeri se stupnjevima ili radijanima |
| 4. | sjecište dviju ploha i prostor koji zatvaraju plohe, gledano unutar dotičnog zatvorenog prostora, opr. ugao |