kúsati
kúsati (što) nesvrš. 〈prez. kẉsām, pril. sad. -ajúći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kusati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kusam |
| 2. | kusaš |
| 3. | kusa |
| množina | |
| 1. | kusamo |
| 2. | kusate |
| 3. | kusaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kusat ću |
| 2. | kusat ćeš |
| 3. | kusat će |
| množina | |
| 1. | kusat ćemo |
| 2. | kusat ćete |
| 3. | kusat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kusah |
| 2. | kusaše |
| 3. | kusaše |
| množina | |
| 1. | kusasmo |
| 2. | kusaste |
| 3. | kusahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kusao sam |
| 2. | kusao si |
| 3. | kusao je |
| množina | |
| 1. | kusali smo |
| 2. | kusali ste |
| 3. | kusali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kusao |
| 2. | bio si kusao |
| 3. | bio je kusao |
| množina | |
| 1. | bili smo kusali |
| 2. | bili ste kusali |
| 3. | bili su kusali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kusaj |
| množina | |
| 1. | kusajmo |
| 2. | kusajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kusajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kusao, kusala, kusalo | |
| kusali, kusale, kusala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kusan, kusana, kusano | |
| kusani, kusane, kusana | |
Definicija
| 1. | jesti žlicom brzo, obilno i slasno |
| 2. | pren. morati pojesti ono što se zamijesilo, zakuhalo, snositi posljedice [sada kusaj ono što si sam spremio] |
Etimologija
✧ prasl. *kǫsati (rus. kusát'), lit. kąsti: gristi
