kȕhati
kȕhati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. kȕhān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kuhati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kuham |
| 2. | kuhaš |
| 3. | kuha |
| množina | |
| 1. | kuhamo |
| 2. | kuhate |
| 3. | kuhaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kuhat ću |
| 2. | kuhat ćeš |
| 3. | kuhat će |
| množina | |
| 1. | kuhat ćemo |
| 2. | kuhat ćete |
| 3. | kuhat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kuhah |
| 2. | kuhaše |
| 3. | kuhaše |
| množina | |
| 1. | kuhasmo |
| 2. | kuhaste |
| 3. | kuhahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kuhao sam |
| 2. | kuhao si |
| 3. | kuhao je |
| množina | |
| 1. | kuhali smo |
| 2. | kuhali ste |
| 3. | kuhali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kuhao |
| 2. | bio si kuhao |
| 3. | bio je kuhao |
| množina | |
| 1. | bili smo kuhali |
| 2. | bili ste kuhali |
| 3. | bili su kuhali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kuhaj |
| množina | |
| 1. | kuhajmo |
| 2. | kuhajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kuhajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kuhao, kuhala, kuhalo | |
| kuhali, kuhale, kuhala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kuhan, kuhana, kuhano | |
| kuhani, kuhane, kuhana | |
Definicija
| 1. | (što) a. u posudi s proključalom vodom pripremati hranu [kuhati jaje] b. pripremati jelo [kuhati ručak] c. ključati, vreti [voda kuha, stavi špagete] |
| 2. | (koga) pren. varati koga [sport žarg. u odbojci, prebaciti mrežu iz drugoga kontakta s loptom, kada se obrana ne nada] |
| 3. | (se) a. biti u procesu kuhanja (o hrani) b. pren. trpjeti vrućinu, žegu |
Frazeologija
⃟ (biti) kuhan i pečen (s kim) (biti) nerazdvojan, svakodnevno, stalno se družiti;
kuhati se u vlastitom sosu snositi posljedice onoga čemu je sam kriv;
nešto se kuha nešto se sprema, nešto se mora dogoditi
kuhati se u vlastitom sosu snositi posljedice onoga čemu je sam kriv;
nešto se kuha nešto se sprema, nešto se mora dogoditi
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju ili nadimačka): Kuhánec (Međimurje), Kȕhār (1240, Samobor, Zagorje, Istra), Kuhàrček (Slavonija), Kuhárec (Vrbovec), Kùharić (700, Zagorje, Pokuplje, Istra), Kuhárović (Križevci), Kuhàrskī (Bjelovar), Kȕhinek (Daruvar), Kȕhta (210, Zagorje, Slavonija), Kȕhtić (130, Samobor, Prigorje, Podravina)
Etimologija
✧ prasl. *kuxati (češ. kuchati, polj. kucharz: kuhar) ← stvnjem. kochȏn
