kúpiti
kúpiti (što) svrš. 〈prez. kẉpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. kẉpljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kupim |
| 2. | kupiš |
| 3. | kupi |
| množina | |
| 1. | kupimo |
| 2. | kupite |
| 3. | kupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kupit ću |
| 2. | kupit ćeš |
| 3. | kupit će |
| množina | |
| 1. | kupit ćemo |
| 2. | kupit ćete |
| 3. | kupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kupih |
| 2. | kupi |
| 3. | kupi |
| množina | |
| 1. | kupismo |
| 2. | kupiste |
| 3. | kupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kupio sam |
| 2. | kupio si |
| 3. | kupio je |
| množina | |
| 1. | kupili smo |
| 2. | kupili ste |
| 3. | kupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kupio |
| 2. | bio si kupio |
| 3. | bio je kupio |
| množina | |
| 1. | bili smo kupili |
| 2. | bili ste kupili |
| 3. | bili su kupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kupi |
| množina | |
| 1. | kupimo |
| 2. | kupite |
| glagolski prilog prošli | |
| kupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kupio, kupila, kupilo | |
| kupili, kupile, kupila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kupljen, kupljena, kupljeno | |
| kupljeni, kupljene, kupljena | |
Definicija
| 1. | dobiti u vlasništvo plaćanjem, određene cijene |
| 2. | (koga) pejor. a. novcem, mitom i sl. postići da tko radi i djeluje prema namjerama onog tko plaća b. lijepim načinom (laskanjem itd.) postići da se tko povjeri, izjasni |
Frazeologija
⃟ kupiti mačka u vreći ne znati što se dobiva (kupovinom, udruživanjem s kim)
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Dòkupil (Ivanić Grad), Kúpec (Koprivnica, Zagorje), Kùplen
Etimologija
✧ prasl. i stsl. kupiti (rus. kupít', polj. kupić) ← got. *kaupjan (njem. kaufen)
