kúnjati
kúnjati () nesvrš. 〈prez. kẉnjām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kunjati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kunjam |
| 2. | kunjaš |
| 3. | kunja |
| množina | |
| 1. | kunjamo |
| 2. | kunjate |
| 3. | kunjaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kunjat ću |
| 2. | kunjat ćeš |
| 3. | kunjat će |
| množina | |
| 1. | kunjat ćemo |
| 2. | kunjat ćete |
| 3. | kunjat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kunjah |
| 2. | kunjaše |
| 3. | kunjaše |
| množina | |
| 1. | kunjasmo |
| 2. | kunjaste |
| 3. | kunjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kunjao sam |
| 2. | kunjao si |
| 3. | kunjao je |
| množina | |
| 1. | kunjali smo |
| 2. | kunjali ste |
| 3. | kunjali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kunjao |
| 2. | bio si kunjao |
| 3. | bio je kunjao |
| množina | |
| 1. | bili smo kunjali |
| 2. | bili ste kunjali |
| 3. | bili su kunjali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kunjaj |
| množina | |
| 1. | kunjajmo |
| 2. | kunjajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kunjajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kunjao, kunjala, kunjalo | |
| kunjali, kunjale, kunjala | |
Definicija
| 1. | predavati se polusnu, opuštati se do stanja laganog drijemeža; drijemati |
| 2. | lagano pobolijevati |
Etimologija
✧ prasl. *kunjati (rus. kunját', češ. okouněti)
