làštiti
làštiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -tēći, gl. im. -tēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| laštiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | laštim |
| 2. | laštiš |
| 3. | lašti |
| množina | |
| 1. | laštimo |
| 2. | laštite |
| 3. | lašte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | laštit ću |
| 2. | laštit ćeš |
| 3. | laštit će |
| množina | |
| 1. | laštit ćemo |
| 2. | laštit ćete |
| 3. | laštit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | laštah |
| 2. | laštaše |
| 3. | laštaše |
| množina | |
| 1. | laštasmo |
| 2. | laštaste |
| 3. | laštahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | laštio sam |
| 2. | laštio si |
| 3. | laštio je |
| množina | |
| 1. | laštili smo |
| 2. | laštili ste |
| 3. | laštili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam laštio |
| 2. | bio si laštio |
| 3. | bio je laštio |
| množina | |
| 1. | bili smo laštili |
| 2. | bili ste laštili |
| 3. | bili su laštili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lašti |
| množina | |
| 1. | laštimo |
| 2. | laštite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lašteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| laštio, laštila, laštilo | |
| laštili, laštile, laštila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| lašten, laštena, lašteno | |
| lašteni, laštene, laštena | |
Definicija
činiti sjajnim, davati sjaj; glancati
