kȕžiti2
kȕžiti2 nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -žēći, gl. im. -žēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kužiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kužim |
| 2. | kužiš |
| 3. | kuži |
| množina | |
| 1. | kužimo |
| 2. | kužite |
| 3. | kuže |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kužit ću |
| 2. | kužit ćeš |
| 3. | kužit će |
| množina | |
| 1. | kužit ćemo |
| 2. | kužit ćete |
| 3. | kužit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kužah |
| 2. | kužaše |
| 3. | kužaše |
| množina | |
| 1. | kužasmo |
| 2. | kužaste |
| 3. | kužahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kužio sam |
| 2. | kužio si |
| 3. | kužio je |
| množina | |
| 1. | kužili smo |
| 2. | kužili ste |
| 3. | kužili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kužio |
| 2. | bio si kužio |
| 3. | bio je kužio |
| množina | |
| 1. | bili smo kužili |
| 2. | bili ste kužili |
| 3. | bili su kužili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kuži |
| množina | |
| 1. | kužimo |
| 2. | kužite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kužeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kužio, kužila, kužilo | |
| kužili, kužile, kužila | |
Definicija
žarg.
| 1. | (što) vidjeti, jasno shvaćati, razumijevati |
| 2. | (koga) čitati čije misli ili namjere, znati što tko hoće |
Etimologija
✧ mlet. coggio
