làgati
làgati (što, komu) nesvrš. 〈prez. lȁžēm, pril. sad. lȁžūći, imp. làži, prid. rad. lȁgao, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lagati | |
prezent | |
jednina | |
1. | lažem |
2. | lažeš |
3. | laže |
množina | |
1. | lažemo |
2. | lažete |
3. | lažu |
futur | |
jednina | |
1. | lagat ću |
2. | lagat ćeš |
3. | lagat će |
množina | |
1. | lagat ćemo |
2. | lagat ćete |
3. | lagat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lagah |
2. | lagaše |
3. | lagaše |
množina | |
1. | lagasmo |
2. | lagaste |
3. | lagahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lagao sam |
2. | lagao si |
3. | lagao je |
množina | |
1. | lagali smo |
2. | lagali ste |
3. | lagali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lagao |
2. | bio si lagao |
3. | bio je lagao |
množina | |
1. | bili smo lagali |
2. | bili ste lagali |
3. | bili su lagali |
imperativ | |
jednina | |
2. | laži |
množina | |
1. | lažimo |
2. | lažite |
glagolski prilog sadašnji | |
lažući | |
glagolski pridjev aktivni | |
lagao, lagala, lagalo | |
lagali, lagale, lagala |