làgati
làgati (što, komu) nesvrš. 〈prez. lȁžēm, pril. sad. lȁžūći, imp. làži, prid. rad. lȁgao, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lagati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lažem |
| 2. | lažeš |
| 3. | laže |
| množina | |
| 1. | lažemo |
| 2. | lažete |
| 3. | lažu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lagat ću |
| 2. | lagat ćeš |
| 3. | lagat će |
| množina | |
| 1. | lagat ćemo |
| 2. | lagat ćete |
| 3. | lagat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lagah |
| 2. | lagaše |
| 3. | lagaše |
| množina | |
| 1. | lagasmo |
| 2. | lagaste |
| 3. | lagahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lagao sam |
| 2. | lagao si |
| 3. | lagao je |
| množina | |
| 1. | lagali smo |
| 2. | lagali ste |
| 3. | lagali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lagao |
| 2. | bio si lagao |
| 3. | bio je lagao |
| množina | |
| 1. | bili smo lagali |
| 2. | bili ste lagali |
| 3. | bili su lagali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | laži |
| množina | |
| 1. | lažimo |
| 2. | lažite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lažući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lagao, lagala, lagalo | |
| lagali, lagale, lagala | |
Definicija
namjerno govoriti ono što je protivno istini [masno lagati; debelo lagati]
Frazeologija
⃟ nitko se nije slomio lažući nego teško noseći posl. laž može često biti korisna, za istinu uvijek ima vremena, od laži se ne umire;
trči-laži (u opisu snalaženja na brzinu u nezgodnoj životnoj situaciji); povuci-potegni, drž' ne daj; tamo-amo; gur (ni) amo gur (ni) tamo; lijevo-desno
trči-laži (u opisu snalaženja na brzinu u nezgodnoj životnoj situaciji); povuci-potegni, drž' ne daj; tamo-amo; gur (ni) amo gur (ni) tamo; lijevo-desno
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Làšak (Požega), Làščāk (Laščȃk) (Čazma), Lážec (Donja Stubica), Lȃžnjāk (Velika Gorica)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. lъgati (rus. lgat', polj. łgać) ≃ got. liogan, stir. fo-lugaim: skrivam
