làptati
làptati () nesvrš. 〈prez. lȁpćēm, pril. sad. lȁpćūći, imp. lȁpći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| laptati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lapćem |
| 2. | lapćeš |
| 3. | lapće |
| množina | |
| 1. | lapćemo |
| 2. | lapćete |
| 3. | lapću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | laptat ću |
| 2. | laptat ćeš |
| 3. | laptat će |
| množina | |
| 1. | laptat ćemo |
| 2. | laptat ćete |
| 3. | laptat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | laptah |
| 2. | laptaše |
| 3. | laptaše |
| množina | |
| 1. | laptasmo |
| 2. | laptaste |
| 3. | laptahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | laptao sam |
| 2. | laptao si |
| 3. | laptao je |
| množina | |
| 1. | laptali smo |
| 2. | laptali ste |
| 3. | laptali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam laptao |
| 2. | bio si laptao |
| 3. | bio je laptao |
| množina | |
| 1. | bili smo laptali |
| 2. | bili ste laptali |
| 3. | bili su laptali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lapći |
| množina | |
| 1. | lapćimo |
| 2. | lapćite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lapćući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| laptao, laptala, laptalo | |
| laptali, laptale, laptala | |
| 1. | piti vodu zamasima jezika i uz prepoznatljiv zvuk (o psu i načinu kako pije) |
| 2. | pućkati usnama |