ȁpsolūt
ȁpsolūt m
| jednina | |
|---|---|
| N | apsolut |
| G | apsoluta |
| D | apsolutu |
| A | apsolut |
| V | apsolute |
| L | apsolutu |
| I | apsolutom |
| množina | |
| N | apsoluti |
| G | apsoluta |
| D | apsolutima |
| A | apsolute |
| V | apsoluti |
| L | apsolutima |
| I | apsolutima |
| 1. | fil. ono što sve uvjetuje, a samo nije ničim uvjetovano, ono koje se uzima po sebi i za sebe ili što čini cjelinu koja je sama sebi dovoljna |
| 2. | sinonim božanstva; vječna osnova svemira, apsolutni duh, apsolutna ideja |