júriti
júriti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| juriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | jurim |
| 2. | juriš |
| 3. | juri |
| množina | |
| 1. | jurimo |
| 2. | jurite |
| 3. | jure |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | jurit ću |
| 2. | jurit ćeš |
| 3. | jurit će |
| množina | |
| 1. | jurit ćemo |
| 2. | jurit ćete |
| 3. | jurit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | jurah |
| 2. | juraše |
| 3. | juraše |
| množina | |
| 1. | jurasmo |
| 2. | juraste |
| 3. | jurahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | jurio sam |
| 2. | jurio si |
| 3. | jurio je |
| množina | |
| 1. | jurili smo |
| 2. | jurili ste |
| 3. | jurili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam jurio |
| 2. | bio si jurio |
| 3. | bio je jurio |
| množina | |
| 1. | bili smo jurili |
| 2. | bili ste jurili |
| 3. | bili su jurili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | juri |
| množina | |
| 1. | jurimo |
| 2. | jurite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| jureći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| jurio, jurila, jurilo | |
| jurili, jurile, jurila | |
Definicija
| 1. | () vrlo brzo se kretati; jurcati, trčati |
| 2. | naganjati (koga); progoniti |
Frazeologija
⃟ juri kao muha bez glave žuri se zbunjeno, nesuvislo, smeteno;
juriti suknje (za suknjama) biti ženskar
juriti suknje (za suknjama) biti ženskar
Etimologija
✧ prasl. *juriti (rus. jurít̕: žuriti se, polj. jurić) ? ≃ tur. yürümek: ići, hodati, napredovati
