kànāl
kànāl m 〈G kanála〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kanal |
| G | kanala |
| D | kanalu |
| A | kanal |
| V | kanale |
| L | kanalu |
| I | kanalom |
| množina | |
| N | kanali |
| G | kanala |
| D | kanalima |
| A | kanale |
| V | kanali |
| L | kanalima |
| I | kanalima |
Definicija
| 1. | a. geogr. duguljast pojas mora između dviju kopnenih površina [Zadarski kanal] b. (Kanal), usp. La Manche |
| 2. | agr. prokop za navodnjavanje ili otjecanje [melioracijski kanal] |
| 3. | a. put kojim se prenosi roba, informacija itd. [diplomatski kanal; krijumčarski kanal]; tok, veza b. tehn. uski, frekvencijski pojas u kojem se obrađuju ili prenose informacije [radijski kanal; televizijski kanal]; komunikacijski kanal |
Sintagma
∆ govorni kanal fon. kanal zračne struje između grkljana (glotide) i izlaska iz usne i nosne šupljine gdje se artikuliraju glasovi;
umjetni kanal vodeni tok koji spaja dva mora ili rijeke, a služi za plovidbu, natapanje, melioraciju i u hidroenergetske svrhe;
zvučni (audio) kanal tehn. u elektroakustičkim uređajima, kanal za posebno obrađivanje složene informacije (glasova, pratećih zvukova itd.)
umjetni kanal vodeni tok koji spaja dva mora ili rijeke, a služi za plovidbu, natapanje, melioraciju i u hidroenergetske svrhe;
zvučni (audio) kanal tehn. u elektroakustičkim uređajima, kanal za posebno obrađivanje složene informacije (glasova, pratećih zvukova itd.)
Onomastika
♦ top. (često u hidronim. uglavnom za umjetne kanale za navodnjavanje po Slavoniji i Baranji, što su recentna imena, ili za manje potoke u priobalju što su u pravilu starija imena): Kanájlica, Kànāl, Kanàlić, Kòlān (Senj, Pag), Kònāl (Cres), v. i Konavle; (naselja): Kòlān (Kolȃn) (Pag, 525 stan.)
Etimologija
✧ njem. Kanal, tal. canale ← lat. canalis: cijev, žlijeb
