kárati
kárati nesvrš. 〈prez. kȃrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| karati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | karam |
| 2. | karaš |
| 3. | kara |
| množina | |
| 1. | karamo |
| 2. | karate |
| 3. | karaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | karat ću |
| 2. | karat ćeš |
| 3. | karat će |
| množina | |
| 1. | karat ćemo |
| 2. | karat ćete |
| 3. | karat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | karah |
| 2. | karaše |
| 3. | karaše |
| množina | |
| 1. | karasmo |
| 2. | karaste |
| 3. | karahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | karao sam |
| 2. | karao si |
| 3. | karao je |
| množina | |
| 1. | karali smo |
| 2. | karali ste |
| 3. | karali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam karao |
| 2. | bio si karao |
| 3. | bio je karao |
| množina | |
| 1. | bili smo karali |
| 2. | bili ste karali |
| 3. | bili su karali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | karaj |
| množina | |
| 1. | karajmo |
| 2. | karajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| karajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| karao, karala, karalo | |
| karali, karale, karala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| karan, karana, karano | |
| karani, karane, karana | |
Definicija
| 1. | (koga) upućivati prijekore; koriti, prekoravati |
| 2. | (se) reg. ekspr. svađati se |
Frazeologija
⃟ kćerku kara snahi prigovara kad tko prigovara ili grdi jednu osobu, a zapravo prijekor upućuje drugoj prisutnoj osobi
Etimologija
✧ prasl. *karati (rus. kárat', češ. kárat)
