kȉdati
kȉdati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kidati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kidam |
| 2. | kidaš |
| 3. | kida |
| množina | |
| 1. | kidamo |
| 2. | kidate |
| 3. | kidaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kidat ću |
| 2. | kidat ćeš |
| 3. | kidat će |
| množina | |
| 1. | kidat ćemo |
| 2. | kidat ćete |
| 3. | kidat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kidah |
| 2. | kidaše |
| 3. | kidaše |
| množina | |
| 1. | kidasmo |
| 2. | kidaste |
| 3. | kidahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kidao sam |
| 2. | kidao si |
| 3. | kidao je |
| množina | |
| 1. | kidali smo |
| 2. | kidali ste |
| 3. | kidali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kidao |
| 2. | bio si kidao |
| 3. | bio je kidao |
| množina | |
| 1. | bili smo kidali |
| 2. | bili ste kidali |
| 3. | bili su kidali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kidaj |
| množina | |
| 1. | kidajmo |
| 2. | kidajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kidajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kidao, kidala, kidalo | |
| kidali, kidale, kidala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kidan, kidana, kidano | |
| kidani, kidane, kidana | |
Definicija
| 1. | a. (što) trgati u dijelove silom, zubima, rukama, oruđem [kidati na komade] b. (se) razg. jako se smijati, zaceniti se [kidam se od smijeha jako je smiješno] |
| 2. | () žarg. bježati od nekuda, od nekoga, naglo se izgubiti [kidam odavde] |
Frazeologija
⃟ gdje je tanko tu se kida posl. 1. tko malo ima, najviše strada; teško siromašnom 2. nesreća će najprije na jedinca (a ne ondje gdje je više djece)
Etimologija
✧ prasl. *kydati (rus. kidát', polj. kidać), latv. kẉdit: tjerati
