argùment
argùment (argùmenat) m 〈G -ēnta, N mn -nti, G -nātā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | argument |
| G | argumenta |
| D | argumentu |
| A | argument |
| V | argumente |
| L | argumentu |
| I | argumentom |
| množina | |
| N | argumenti |
| G | argumenata / argumenta |
| D | argumentima |
| A | argumente |
| V | argumenti |
| L | argumentima |
| I | argumentima |
Definicija
| 1. | rasuđivanje koje se iznosi kao razlog za neku tvrdnju [dati argumente; iznijeti argumente; pobiti argumente; jak argument; snažan argument]; dokaz |
| 2. | sredstvo koje služi da se nagovori koga na promjenu ponašanja [popustio je suočivši se s argumentima]; opravdanje |
| 3. | log. rasuđivanje koje dovodi do zaključka na temelju više izloženih prijedloga |
| 4. | mat. element domene neke funkcije, nezavisna varijabla |
| 5. | geogr. u planimetriji, kut na polu u polarnim koordinatama |
Sintagma
∆ argument iz preskripcije term. dokaz iz zastarjelosti (npr. u teologiji obrazlaganje da svako vrijeme posjeduje neko uvjerenje kao božansku objavu);
argument kompleksnog broja z mat. kut φ u trigonometrijskom prikazu z = r (cos φ + i sin φ);
argument konvenijencije teol. način promatranja neke teološke stvarnosti koji pokazuje njenu »primjerenost«, a da nije nužno dokazivati njezinu egzistenciju;
argument konvergencije term. obrazlaganje neke izjave, tvrdnje ukazivanjem na to da njoj u prilog govori više međusobno neovisnih promatranja i razmišljanja
argument kompleksnog broja z mat. kut φ u trigonometrijskom prikazu z = r (cos φ + i sin φ);
argument konvenijencije teol. način promatranja neke teološke stvarnosti koji pokazuje njenu »primjerenost«, a da nije nužno dokazivati njezinu egzistenciju;
argument konvergencije term. obrazlaganje neke izjave, tvrdnje ukazivanjem na to da njoj u prilog govori više međusobno neovisnih promatranja i razmišljanja
Etimologija
✧ lat. argumentum
