pogòditi
pogòditi svrš. 〈prez. pògodīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pògođen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pogoditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pogodim |
| 2. | pogodiš |
| 3. | pogodi |
| množina | |
| 1. | pogodimo |
| 2. | pogodite |
| 3. | pogode |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pogodit ću |
| 2. | pogodit ćeš |
| 3. | pogodit će |
| množina | |
| 1. | pogodit ćemo |
| 2. | pogodit ćete |
| 3. | pogodit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pogodih |
| 2. | pogodi |
| 3. | pogodi |
| množina | |
| 1. | pogodismo |
| 2. | pogodiste |
| 3. | pogodiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pogodio sam |
| 2. | pogodio si |
| 3. | pogodio je |
| množina | |
| 1. | pogodili smo |
| 2. | pogodili ste |
| 3. | pogodili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pogodio |
| 2. | bio si pogodio |
| 3. | bio je pogodio |
| množina | |
| 1. | bili smo pogodili |
| 2. | bili ste pogodili |
| 3. | bili su pogodili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pogodi |
| množina | |
| 1. | pogodimo |
| 2. | pogodite |
| glagolski prilog prošli | |
| pogodivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pogodio, pogodila, pogodilo | |
| pogodili, pogodile, pogodila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pogođen, pogođena, pogođeno | |
| pogođeni, pogođene, pogođena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. udariti u cilj pri gađanju, bacanju čega i sl. b. pren. snaći, zadesiti [pogodila ga bolest] c. izazivati jaku emociju (ob. negativnu); dirnuti [pogodila me majčina smrt] |
| 2. | a. (što) odrediti, znati nešto, domisliti se čemu, odgonetnuti b. dati pravi odgovor c. unaprijed znati, predvidjeti [pogoditi budućnost] |
| 3. | (što) točno odrediti, prikazati koga, što [pogoditi portret; pogoditi pokret; pogoditi grimasu] |
| 4. | (se) dogovoriti (se) o cijeni (posla, usluga, robe); složiti se, sporazumjeti se |
Frazeologija
⃟ kako pogodi kako se dogodi, prema tome, kako kad, kako naiđe, kako se složi, ne zna se unaprijed [A: Kad ima dobre ribe? B: Kako pogodi];
pogodilo ga 1. dosl. pogođen je nečim nepovoljnim (metkom, udarcem, zakonom ili propisom koji ga oštećuje itd.) 2. = to ga je pogodilo;
osjetio se pogođen (im) uvrijedio se, to je povrijedilo njegovu osjetljivost;
pogoditi koga u slabu stranu napasti koga tamo gdje je najslabiji;
pogoditi kome (pravu) žicu učiniti nekome ono što želi;
pogoditi u živac (u srce) izazvati snažan dojam, dirnuti u posebno osjetljivo mjesto
pogodilo ga 1. dosl. pogođen je nečim nepovoljnim (metkom, udarcem, zakonom ili propisom koji ga oštećuje itd.) 2. = to ga je pogodilo;
osjetio se pogođen (im) uvrijedio se, to je povrijedilo njegovu osjetljivost;
pogoditi koga u slabu stranu napasti koga tamo gdje je najslabiji;
pogoditi kome (pravu) žicu učiniti nekome ono što želi;
pogoditi u živac (u srce) izazvati snažan dojam, dirnuti u posebno osjetljivo mjesto
Etimologija
✧ po- + v. goditi
