podvòriti
podvòriti (koga) svrš. 〈prez. pòdvorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòdvoren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| podvoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | podvorim |
| 2. | podvoriš |
| 3. | podvori |
| množina | |
| 1. | podvorimo |
| 2. | podvorite |
| 3. | podvore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | podvorit ću |
| 2. | podvorit ćeš |
| 3. | podvorit će |
| množina | |
| 1. | podvorit ćemo |
| 2. | podvorit ćete |
| 3. | podvorit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | podvorih |
| 2. | podvori |
| 3. | podvori |
| množina | |
| 1. | podvorismo |
| 2. | podvoriste |
| 3. | podvoriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | podvorio sam |
| 2. | podvorio si |
| 3. | podvorio je |
| množina | |
| 1. | podvorili smo |
| 2. | podvorili ste |
| 3. | podvorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam podvorio |
| 2. | bio si podvorio |
| 3. | bio je podvorio |
| množina | |
| 1. | bili smo podvorili |
| 2. | bili ste podvorili |
| 3. | bili su podvorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | podvori |
| množina | |
| 1. | podvorimo |
| 2. | podvorite |
| glagolski prilog prošli | |
| podvorivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| podvorio, podvorila, podvorilo | |
| podvorili, podvorile, podvorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| podvoren, podvorena, podvoreno | |
| podvoreni, podvorene, podvorena | |
Definicija
poslužiti goste za stolom
Etimologija
✧ po- + v. dvoriti
