pȏći
pȏći svrš. 〈prez. pȏđēm, pril. pr. pȍšāvši, imp. póđi, prid. rad. pȍšao/pòšla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pođem |
| 2. | pođeš |
| 3. | pođe |
| množina | |
| 1. | pođemo |
| 2. | pođete |
| 3. | pođu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poći ću |
| 2. | poći ćeš |
| 3. | poći će |
| množina | |
| 1. | poći ćemo |
| 2. | poći ćete |
| 3. | poći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pođoh |
| 2. | pođe |
| 3. | pođe |
| množina | |
| 1. | pođosmo |
| 2. | pođoste |
| 3. | pođoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pošao sam |
| 2. | pošao si |
| 3. | pošao je |
| množina | |
| 1. | pošli smo |
| 2. | pošli ste |
| 3. | pošli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pošao |
| 2. | bio si pošao |
| 3. | bio je pošao |
| množina | |
| 1. | bili smo pošli |
| 2. | bili ste pošli |
| 3. | bili su pošli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pođi |
| množina | |
| 1. | pođimo |
| 2. | pođite |
| glagolski prilog prošli | |
| pošavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pošao, pošla, pošlo | |
| pošli, pošle, pošla | |
Definicija
| 1. | () početi ići, krenuti (s mjesta), uputiti se, uputiti se određenim smjerom [pođimo!; pošla mi (me) karta počeo sam dobivati u igri karata; pošlo je (krenulo je) sve ide prema očekivanju; pošlo je naopako (nizbrdo, natraške, tumbe) promijenilo se nagore; pošlo je sve po starom nastavilo se onako kako je i prije bilo] |
| 2. | (kamo) otići s pređašnjeg mjesta, udaljiti se [poći kući] |
| 3. | udati se [poći za koga] |
| 4. | otići sa svrhom da se tko/što dovede, doveze, donese [poći po novine] |
| 5. | pren. (za kim, za čim) ugledati se, povesti se za kim, čim [poći za lošim uzorom] |
Frazeologija
⃟ poći za rukom uspjeti u čemu
Etimologija
✧ po- + v. ići
