podcíknuti
podcíknuti () svrš. 〈prez. pòdcīknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. podcíknuo〉,
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| podciknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | podciknem |
| 2. | podcikneš |
| 3. | podcikne |
| množina | |
| 1. | podciknemo |
| 2. | podciknete |
| 3. | podciknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | podciknut ću |
| 2. | podciknut ćeš |
| 3. | podciknut će |
| množina | |
| 1. | podciknut ćemo |
| 2. | podciknut ćete |
| 3. | podciknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | podciknuh / podciktoh |
| 2. | podciknu / podcikte |
| 3. | podciknu / podcikte |
| množina | |
| 1. | podciknusmo / podciktosmo |
| 2. | podciknuste / podciktoste |
| 3. | podciknuše / podciktoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | podciknuo sam |
| 2. | podciknuo si |
| 3. | podciknuo je |
| množina | |
| 1. | podciknuli smo |
| 2. | podciknuli ste |
| 3. | podciknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam podciknuo |
| 2. | bio si podciknuo |
| 3. | bio je podciknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo podciknuli |
| 2. | bili ste podciknuli |
| 3. | bili su podciknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | podcikni |
| množina | |
| 1. | podciknimo |
| 2. | podciknite |
| glagolski prilog prošli | |
| podciknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| podciknuo, podciknula, podciknulo | |
| podciknuli, podciknule, podciknula | |