pòdnijēti
pòdnijēti (koga, što) svrš. 〈prez. podnèsēm, pril. pr. -ēvši, imp. podnèsi, prid. trp. podnèsen/pȍdnijēt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| podnijeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | podnesem |
| 2. | podneseš |
| 3. | podnese |
| množina | |
| 1. | podnesemo |
| 2. | podnesete |
| 3. | podnesu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | podnijet ću |
| 2. | podnijet ćeš |
| 3. | podnijet će |
| množina | |
| 1. | podnijet ćemo |
| 2. | podnijet ćete |
| 3. | podnijet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | podnesoh / podnijeh |
| 2. | podnese / podnije |
| 3. | podnese / podnije |
| množina | |
| 1. | podnesosmo / podnijesmo |
| 2. | podnesoste / podnijeste |
| 3. | podnesoše / podniješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | podnio sam |
| 2. | podnio si |
| 3. | podnio je |
| množina | |
| 1. | podnijeli smo |
| 2. | podnijeli ste |
| 3. | podnijeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam podnio |
| 2. | bio si podnio |
| 3. | bio je podnio |
| množina | |
| 1. | bili smo podnijeli |
| 2. | bili ste podnijeli |
| 3. | bili su podnijeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | podnesi |
| množina | |
| 1. | podnesimo |
| 2. | podnesite |
| glagolski prilog prošli | |
| podnijevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| podnio, podnijela, podnijelo | |
| podnijeli, podnijele, podnijela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| podnijet / podnesen, podnijeta / podnesena, podnijeto / podneseno | |
| podnijeti / podneseni, podnijete / podnesene, podnijeta / podnesena | |
Definicija
| 1. | otrpjeti što neugodno, izdržati teškoću [podnijeti mučenje; to se ne može podnijeti]; pretrpjeti |
| 2. | a. razg. uzevši što u ruku i noseći staviti, donijeti; poslužiti b. iron. predočiti [podnijeti pod nos] |
| 3. | uputiti (ob. pismeno) na više mjesto [podnijeti molbu; podnijeti zahtjev] |
Frazeologija
⃟ ne mogu ga podnijeti vrlo mi je antipatičan;
podnijeti operaciju dobro (loše) oporavljati se dobro (loše);
podnijeti prijavu (zahtjev, molbu) obratiti se pismenim putem radi administrativnog rješenja nekog traženja;
podnijeti prijedlog (zahtjev, molbu) uputiti (ob. pismeno) na više mjesto
podnijeti operaciju dobro (loše) oporavljati se dobro (loše);
podnijeti prijavu (zahtjev, molbu) obratiti se pismenim putem radi administrativnog rješenja nekog traženja;
podnijeti prijedlog (zahtjev, molbu) uputiti (ob. pismeno) na više mjesto
Etimologija
✧ vidi podnòsiti
