pomíriti
pomíriti svrš. 〈prez. pòmīrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòmīren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pomiriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pomirim |
2. | pomiriš |
3. | pomiri |
množina | |
1. | pomirimo |
2. | pomirite |
3. | pomire |
futur | |
jednina | |
1. | pomirit ću |
2. | pomirit ćeš |
3. | pomirit će |
množina | |
1. | pomirit ćemo |
2. | pomirit ćete |
3. | pomirit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pomirih |
2. | pomiri |
3. | pomiri |
množina | |
1. | pomirismo |
2. | pomiriste |
3. | pomiriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pomirio sam |
2. | pomirio si |
3. | pomirio je |
množina | |
1. | pomirili smo |
2. | pomirili ste |
3. | pomirili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pomirio |
2. | bio si pomirio |
3. | bio je pomirio |
množina | |
1. | bili smo pomirili |
2. | bili ste pomirili |
3. | bili su pomirili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pomiri |
množina | |
1. | pomirimo |
2. | pomirite |
glagolski prilog prošli | |
pomirivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pomirio, pomirila, pomirilo | |
pomirili, pomirile, pomirila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pomiren, pomirena, pomireno | |
pomireni, pomirene, pomirena |
1. | (se s kim) prekinuti, okončati svađu, neprijateljstvo, uspostaviti mir |
2. | (se s čim) primiti što protiv volje, prihvatiti što i prestati se opirati [pomiriti se sa sudbinom] |
3. | (što) dovesti u sklad, uskladiti [pomiriti suprotnosti] |