pòjiti
pòjiti (koga, što) nesvrš. 〈prid. trp. pȍjen, pril. sad. pòjēći, gl. im. pòjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pojim |
| 2. | pojiš |
| 3. | poji |
| množina | |
| 1. | pojimo |
| 2. | pojite |
| 3. | poje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pojit ću |
| 2. | pojit ćeš |
| 3. | pojit će |
| množina | |
| 1. | pojit ćemo |
| 2. | pojit ćete |
| 3. | pojit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pojah |
| 2. | pojaše |
| 3. | pojaše |
| množina | |
| 1. | pojasmo |
| 2. | pojaste |
| 3. | pojahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pojio sam |
| 2. | pojio si |
| 3. | pojio je |
| množina | |
| 1. | pojili smo |
| 2. | pojili ste |
| 3. | pojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pojio |
| 2. | bio si pojio |
| 3. | bio je pojio |
| množina | |
| 1. | bili smo pojili |
| 2. | bili ste pojili |
| 3. | bili su pojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poji |
| množina | |
| 1. | pojimo |
| 2. | pojite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pojeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pojio, pojila, pojilo | |
| pojili, pojile, pojila | |
Definicija
| 1. | a. (o stoci) davati piti, napajati b. jez. knjiž. ekspr. dati žednomu piti, ugasiti mu žeđ |
| 2. | pren. natapati [pojiti zemlju] |
Etimologija
✧ prasl. *pojiti (rus. poít, polj. poić) ≃ v. piti
