pòkajati se
pòkajati se svrš. 〈prez. pòkajēm se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. pòkajao se, gl. im. pokajánje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokajati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokajem |
| 2. | pokaješ |
| 3. | pokaje |
| množina | |
| 1. | pokajemo |
| 2. | pokajete |
| 3. | pokaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokajat ću |
| 2. | pokajat ćeš |
| 3. | pokajat će |
| množina | |
| 1. | pokajat ćemo |
| 2. | pokajat ćete |
| 3. | pokajat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokajah |
| 2. | pokaja |
| 3. | pokaja |
| množina | |
| 1. | pokajasmo |
| 2. | pokajaste |
| 3. | pokajaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokajao sam |
| 2. | pokajao si |
| 3. | pokajao je |
| množina | |
| 1. | pokajali smo |
| 2. | pokajali ste |
| 3. | pokajali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokajao |
| 2. | bio si pokajao |
| 3. | bio je pokajao |
| množina | |
| 1. | bili smo pokajali |
| 2. | bili ste pokajali |
| 3. | bili su pokajali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokaj |
| množina | |
| 1. | pokajmo |
| 2. | pokajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pokajavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokajao, pokajala, pokajalo | |
| pokajali, pokajale, pokajala | |
Definicija
iskazati ili osjetiti žalost, nelagodu, grižnju savjesti zbog učinjene krivnje, greške itd.
Frazeologija
⃟ pokajat ćeš se (kao opomena u izravnom obraćanju) bit će ti krivo
Etimologija
✧ po- + v. kajati se
