pokúnjiti se
pokúnjiti se svrš. 〈prez. pòkūnjīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. pokúnjio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokunjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokunjim |
| 2. | pokunjiš |
| 3. | pokunji |
| množina | |
| 1. | pokunjimo |
| 2. | pokunjite |
| 3. | pokunje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokunjit ću |
| 2. | pokunjit ćeš |
| 3. | pokunjit će |
| množina | |
| 1. | pokunjit ćemo |
| 2. | pokunjit ćete |
| 3. | pokunjit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokunjih |
| 2. | pokunji |
| 3. | pokunji |
| množina | |
| 1. | pokunjismo |
| 2. | pokunjiste |
| 3. | pokunjiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokunjio sam |
| 2. | pokunjio si |
| 3. | pokunjio je |
| množina | |
| 1. | pokunjili smo |
| 2. | pokunjili ste |
| 3. | pokunjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokunjio |
| 2. | bio si pokunjio |
| 3. | bio je pokunjio |
| množina | |
| 1. | bili smo pokunjili |
| 2. | bili ste pokunjili |
| 3. | bili su pokunjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokunji |
| množina | |
| 1. | pokunjimo |
| 2. | pokunjite |
| glagolski prilog prošli | |
| pokunjivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokunjio, pokunjila, pokunjilo | |
| pokunjili, pokunjile, pokunjila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokunjen, pokunjena, pokunjeno | |
| pokunjeni, pokunjene, pokunjena | |
Definicija
klonuti duhom, sneveseliti se, ražalostiti se, oneraspoložiti se, potuliti se, skunjiti se, snužditi se
Etimologija
✧ po- + v. kunjati
