pȏl
pȏl m 〈N mn pólovi, G pólōvā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pol |
| G | pola |
| D | polu |
| A | pol |
| V | pole |
| L | polu |
| I | polom |
| množina | |
| N | polovi |
| G | polova |
| D | polovima |
| A | polove |
| V | polovi |
| L | polovima |
| I | polovima |
Definicija
| 1. | geogr. krajnja točka zamišljene rotacijske osi nebeskih tijela [Sjeverni pol; Južni pol] |
| 2. | fiz. pozitivno ili negativno nabijen izvor elektriciteta |
| 3. | pren. suprotna, oprečna strana [na drugom polu političkog spektra] |
| 4. | reg. (+ srp.) spol |
Sintagma
∆ ekliptički pol geogr. krajnja točka osi ekliptike, sjecište meridijana ekliptike (sjeverni pol i južni pol ekliptike);
električni pol fiz. jedan od suprotno nabijenih izvora električne energije među kojima vlada napon;
geografski pol geogr. zamišljena točka u kojoj rotacijska os probada zemaljsku površinu, odnosno sjecište geografskog meridijana (na 90° S odnosno 90° J geografske širine);
magnetski pol fiz. točka ili više točaka na magnetu u kojima je koncentriran najveći dio magnetskog toka;
nebeski pol astron. zamišljena točka u kojoj zemaljska os probada nebesku sferu;
pol hladnoće mjesto na Zemljinoj poluci koje ima najnižu srednju godišnju temperaturu (na S poluci Verhojansk u Sibiru)
električni pol fiz. jedan od suprotno nabijenih izvora električne energije među kojima vlada napon;
geografski pol geogr. zamišljena točka u kojoj rotacijska os probada zemaljsku površinu, odnosno sjecište geografskog meridijana (na 90° S odnosno 90° J geografske širine);
magnetski pol fiz. točka ili više točaka na magnetu u kojima je koncentriran najveći dio magnetskog toka;
nebeski pol astron. zamišljena točka u kojoj zemaljska os probada nebesku sferu;
pol hladnoće mjesto na Zemljinoj poluci koje ima najnižu srednju godišnju temperaturu (na S poluci Verhojansk u Sibiru)
Etimologija
✧ grč. pólos: os, osovina
