pokondíriti se
pokondíriti se svrš. 〈prez. pokòndīrīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. pokòndīren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokondiriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokondirim |
| 2. | pokondiriš |
| 3. | pokondiri |
| množina | |
| 1. | pokondirimo |
| 2. | pokondirite |
| 3. | pokondire |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokondirit ću |
| 2. | pokondirit ćeš |
| 3. | pokondirit će |
| množina | |
| 1. | pokondirit ćemo |
| 2. | pokondirit ćete |
| 3. | pokondirit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokondirih |
| 2. | pokondiri |
| 3. | pokondiri |
| množina | |
| 1. | pokondirismo |
| 2. | pokondiriste |
| 3. | pokondiriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokondirio sam |
| 2. | pokondirio si |
| 3. | pokondirio je |
| množina | |
| 1. | pokondirili smo |
| 2. | pokondirili ste |
| 3. | pokondirili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokondirio |
| 2. | bio si pokondirio |
| 3. | bio je pokondirio |
| množina | |
| 1. | bili smo pokondirili |
| 2. | bili ste pokondirili |
| 3. | bili su pokondirili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokondiri |
| množina | |
| 1. | pokondirimo |
| 2. | pokondirite |
| glagolski prilog prošli | |
| pokondirivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokondirio, pokondirila, pokondirilo | |
| pokondirili, pokondirile, pokondirila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokondiren, pokondirena, pokondireno | |
| pokondireni, pokondirene, pokondirena | |
Definicija
podr. biti skorojević, pretvoriti se u nešto umjetno, bolje od onoga od čega se počelo, neuspješno nastojanje da prost čovjek postane gospodin (predodžba o kondiru izrađenom od tikve), usp. kondir
Etimologija
✧ po- + v. kondir
