poklòpiti
poklòpiti svrš. 〈prez. pòklopīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòklopljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poklopiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poklopim |
| 2. | poklopiš |
| 3. | poklopi |
| množina | |
| 1. | poklopimo |
| 2. | poklopite |
| 3. | poklope |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poklopit ću |
| 2. | poklopit ćeš |
| 3. | poklopit će |
| množina | |
| 1. | poklopit ćemo |
| 2. | poklopit ćete |
| 3. | poklopit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poklopih |
| 2. | poklopi |
| 3. | poklopi |
| množina | |
| 1. | poklopismo |
| 2. | poklopiste |
| 3. | poklopiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poklopio sam |
| 2. | poklopio si |
| 3. | poklopio je |
| množina | |
| 1. | poklopili smo |
| 2. | poklopili ste |
| 3. | poklopili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poklopio |
| 2. | bio si poklopio |
| 3. | bio je poklopio |
| množina | |
| 1. | bili smo poklopili |
| 2. | bili ste poklopili |
| 3. | bili su poklopili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poklopi |
| množina | |
| 1. | poklopimo |
| 2. | poklopite |
| glagolski prilog prošli | |
| poklopivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poklopio, poklopila, poklopilo | |
| poklopili, poklopile, poklopila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| poklopljen, poklopljena, poklopljeno | |
| poklopljeni, poklopljene, poklopljena | |
Definicija
| 1. | (što) staviti poklopac na što |
| 2. | (se) prekriti se međusobno; pasti u isto vrijeme, dogoditi se istovremeno [kazaljke su se poklopile] |
| 3. | (koga) razg. pobiti dokazima |
| 4. | (se) pren. pasti u sumorno, potišteno raspoloženje |
| 5. | (se) složiti se, pokazati ista svojstva u nekom času, proizvesti isti učinak, pokazati se jednak (u rezultatu i sl.) |
Frazeologija
⃟ poklopiti se ušima iron. ušutjeti, ostati posramljen
Etimologija
✧ po- + v. klopiti
