polijévati
polijévati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. pòlijēvām, pril. sad. -ajūći, prid. rad. polijévao/polijévala ž, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| polijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | polijevam |
| 2. | polijevaš |
| 3. | polijeva |
| množina | |
| 1. | polijevamo |
| 2. | polijevate |
| 3. | polijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | polijevat ću |
| 2. | polijevat ćeš |
| 3. | polijevat će |
| množina | |
| 1. | polijevat ćemo |
| 2. | polijevat ćete |
| 3. | polijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | polijevah |
| 2. | polijevaše |
| 3. | polijevaše |
| množina | |
| 1. | polijevasmo |
| 2. | polijevaste |
| 3. | polijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | polijevao sam |
| 2. | polijevao si |
| 3. | polijevao je |
| množina | |
| 1. | polijevali smo |
| 2. | polijevali ste |
| 3. | polijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam polijevao |
| 2. | bio si polijevao |
| 3. | bio je polijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo polijevali |
| 2. | bili ste polijevali |
| 3. | bili su polijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | polijevaj |
| množina | |
| 1. | polijevajmo |
| 2. | polijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| polijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| polijevao, polijevala, polijevalo | |
| polijevali, polijevale, polijevala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| polijevan, polijevana, polijevano | |
| polijevani, polijevane, polijevana | |
Definicija
v. politi
Etimologija
✧ vidi pòliti
