polètjeti
polètjeti () svrš. 〈prez. pòletīm, pril. pr. -jēvši, prid. rad. polètio/polètjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poletjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poletim |
| 2. | poletiš |
| 3. | poleti |
| množina | |
| 1. | poletimo |
| 2. | poletite |
| 3. | polete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poletjet ću |
| 2. | poletjet ćeš |
| 3. | poletjet će |
| množina | |
| 1. | poletjet ćemo |
| 2. | poletjet ćete |
| 3. | poletjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poletjeh |
| 2. | poletje |
| 3. | poletje |
| množina | |
| 1. | poletjesmo |
| 2. | poletjeste |
| 3. | poletješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poletio sam |
| 2. | poletio si |
| 3. | poletio je |
| množina | |
| 1. | poletjeli smo |
| 2. | poletjeli ste |
| 3. | poletjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poletio |
| 2. | bio si poletio |
| 3. | bio je poletio |
| množina | |
| 1. | bili smo poletjeli |
| 2. | bili ste poletjeli |
| 3. | bili su poletjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poleti |
| množina | |
| 1. | poletimo |
| 2. | poletite |
| glagolski prilog prošli | |
| poletjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poletio, poletjela, poletjelo | |
| poletjeli, poletjele, poletjela | |
Definicija
početi letjeti
Etimologija
✧ po- + v. letjeti
