pòlaskati
pòlaskati (komu, čemu) svrš. 〈prez. pòlaskām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pòlaskān〉,
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| polaskati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | polaskam |
| 2. | polaskaš |
| 3. | polaska |
| množina | |
| 1. | polaskamo |
| 2. | polaskate |
| 3. | polaskaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | polaskat ću |
| 2. | polaskat ćeš |
| 3. | polaskat će |
| množina | |
| 1. | polaskat ćemo |
| 2. | polaskat ćete |
| 3. | polaskat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | polaskah |
| 2. | polaska |
| 3. | polaska |
| množina | |
| 1. | polaskasmo |
| 2. | polaskaste |
| 3. | polaskaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | polaskao sam |
| 2. | polaskao si |
| 3. | polaskao je |
| množina | |
| 1. | polaskali smo |
| 2. | polaskali ste |
| 3. | polaskali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam polaskao |
| 2. | bio si polaskao |
| 3. | bio je polaskao |
| množina | |
| 1. | bili smo polaskali |
| 2. | bili ste polaskali |
| 3. | bili su polaskali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | polaskaj |
| množina | |
| 1. | polaskajmo |
| 2. | polaskajte |
| glagolski prilog prošli | |
| polaskavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| polaskao, polaskala, polaskalo | |
| polaskali, polaskale, polaskala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| polaskan, polaskana, polaskano | |
| polaskani, polaskane, polaskana | |