ponòviti
ponòviti svrš. 〈prez. pònovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pònovljen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ponoviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ponovim |
| 2. | ponoviš |
| 3. | ponovi |
| množina | |
| 1. | ponovimo |
| 2. | ponovite |
| 3. | ponove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ponovit ću |
| 2. | ponovit ćeš |
| 3. | ponovit će |
| množina | |
| 1. | ponovit ćemo |
| 2. | ponovit ćete |
| 3. | ponovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ponovih |
| 2. | ponovi |
| 3. | ponovi |
| množina | |
| 1. | ponovismo |
| 2. | ponoviste |
| 3. | ponoviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ponovio sam |
| 2. | ponovio si |
| 3. | ponovio je |
| množina | |
| 1. | ponovili smo |
| 2. | ponovili ste |
| 3. | ponovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ponovio |
| 2. | bio si ponovio |
| 3. | bio je ponovio |
| množina | |
| 1. | bili smo ponovili |
| 2. | bili ste ponovili |
| 3. | bili su ponovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ponovi |
| množina | |
| 1. | ponovimo |
| 2. | ponovite |
| glagolski prilog prošli | |
| ponovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ponovio, ponovila, ponovilo | |
| ponovili, ponovile, ponovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ponovljen, ponovljena, ponovljeno | |
| ponovljeni, ponovljene, ponovljena | |
| 1. | (što) a. ponov (n)o učiniti (reći itd.) isto b. obnoviti u pameti ono što je bilo rečeno, naučeno [ponoviti pjesmicu] |
| 2. | (se) a. dogoditi se ponovno b. nabaviti što novo (ob. odjeću ili dio odjeće), opremiti se čim novim |
| 3. | reći ili izvijestiti o čemu (što se čulo) [ponoviti priču] |
| 4. | ponovno se javiti (bolest se ponovila) |
| 5. | u različitim kontekstima u zn. pojačavanja [neću ići s Vama, ponavljam, ne želim ići] |