pomráčiti
pomráčiti svrš. 〈prez. pòmrāčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòmrāčen, gl. im. pomračénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pomračiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pomračim |
| 2. | pomračiš |
| 3. | pomrači |
| množina | |
| 1. | pomračimo |
| 2. | pomračite |
| 3. | pomrače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pomračit ću |
| 2. | pomračit ćeš |
| 3. | pomračit će |
| množina | |
| 1. | pomračit ćemo |
| 2. | pomračit ćete |
| 3. | pomračit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pomračih |
| 2. | pomrači |
| 3. | pomrači |
| množina | |
| 1. | pomračismo |
| 2. | pomračiste |
| 3. | pomračiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pomračio sam |
| 2. | pomračio si |
| 3. | pomračio je |
| množina | |
| 1. | pomračili smo |
| 2. | pomračili ste |
| 3. | pomračili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pomračio |
| 2. | bio si pomračio |
| 3. | bio je pomračio |
| množina | |
| 1. | bili smo pomračili |
| 2. | bili ste pomračili |
| 3. | bili su pomračili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pomrači |
| množina | |
| 1. | pomračimo |
| 2. | pomračite |
| glagolski prilog prošli | |
| pomračivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pomračio, pomračila, pomračilo | |
| pomračili, pomračile, pomračila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pomračen, pomračena, pomračeno | |
| pomračeni, pomračene, pomračena | |
Definicija
| 1. | (se) a. postati mračan, ostati bez svjetla, utonuti u mrak, obaviti se mrakom b. astron. izgubiti potpuno ili djelomično svjetlost (o nebeskom tijelu) |
| 2. | (što) a. učiniti da se slabije vidi, zamagliti b. jako oslabiti, smanjiti sposobnost primanja svjetlosti i vanjskih dojmova i podražaja (o vidu, svijesti) |
Etimologija
✧ po- + v. mrak
