poròbiti
poròbiti (koga, što) svrš. 〈prez. pòrobīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòrobljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| porobiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | porobim |
| 2. | porobiš |
| 3. | porobi |
| množina | |
| 1. | porobimo |
| 2. | porobite |
| 3. | porobe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | porobit ću |
| 2. | porobit ćeš |
| 3. | porobit će |
| množina | |
| 1. | porobit ćemo |
| 2. | porobit ćete |
| 3. | porobit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | porobih |
| 2. | porobi |
| 3. | porobi |
| množina | |
| 1. | porobismo |
| 2. | porobiste |
| 3. | porobiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | porobio sam |
| 2. | porobio si |
| 3. | porobio je |
| množina | |
| 1. | porobili smo |
| 2. | porobili ste |
| 3. | porobili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam porobio |
| 2. | bio si porobio |
| 3. | bio je porobio |
| množina | |
| 1. | bili smo porobili |
| 2. | bili ste porobili |
| 3. | bili su porobili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | porobi |
| množina | |
| 1. | porobimo |
| 2. | porobite |
| glagolski prilog prošli | |
| porobivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| porobio, porobila, porobilo | |
| porobili, porobile, porobila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| porobljen, porobljena, porobljeno | |
| porobljeni, porobljene, porobljena | |
Definicija
osvojiti i opljačkati drugu zemlju, područje ili grad
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Pòrobić (120, Dubrovnik, Dalmacija, Z Slavonija), Poròbija (110, Sinj, J i sred. Dalmacija)
Etimologija
✧ po- + v. rob
