poráziti
poráziti (koga, što) svrš. 〈prez. pòrāzīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòrāžen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poraziti | |
prezent | |
jednina | |
1. | porazim |
2. | poraziš |
3. | porazi |
množina | |
1. | porazimo |
2. | porazite |
3. | poraze |
futur | |
jednina | |
1. | porazit ću |
2. | porazit ćeš |
3. | porazit će |
množina | |
1. | porazit ćemo |
2. | porazit ćete |
3. | porazit će |
aorist | |
jednina | |
1. | porazih |
2. | porazi |
3. | porazi |
množina | |
1. | porazismo |
2. | poraziste |
3. | poraziše |
perfekt | |
jednina | |
1. | porazio sam |
2. | porazio si |
3. | porazio je |
množina | |
1. | porazili smo |
2. | porazili ste |
3. | porazili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam porazio |
2. | bio si porazio |
3. | bio je porazio |
množina | |
1. | bili smo porazili |
2. | bili ste porazili |
3. | bili su porazili |
imperativ | |
jednina | |
2. | porazi |
množina | |
1. | porazimo |
2. | porazite |
glagolski prilog prošli | |
porazivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
porazio, porazila, porazilo | |
porazili, porazile, porazila | |
glagolski pridjev pasivni | |
poražen, poražena, poraženo | |
poraženi, poražene, poražena |
1. | nanijeti poraz, učiniti da tko izgubi (u borbi, utakmici, natjecanju) |
2. | zaprepastiti, ošamutiti, izazvati snažan dojam u lošem smislu [ta me vijest porazila] |