porèmetiti
porèmetiti (što) svrš. 〈prez. porèmetīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. porèmećen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poremetiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | poremetim |
2. | poremetiš |
3. | poremeti |
množina | |
1. | poremetimo |
2. | poremetite |
3. | poremete |
futur | |
jednina | |
1. | poremetit ću |
2. | poremetit ćeš |
3. | poremetit će |
množina | |
1. | poremetit ćemo |
2. | poremetit ćete |
3. | poremetit će |
aorist | |
jednina | |
1. | poremetih |
2. | poremeti |
3. | poremeti |
množina | |
1. | poremetismo |
2. | poremetiste |
3. | poremetiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | poremetio sam |
2. | poremetio si |
3. | poremetio je |
množina | |
1. | poremetili smo |
2. | poremetili ste |
3. | poremetili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poremetio |
2. | bio si poremetio |
3. | bio je poremetio |
množina | |
1. | bili smo poremetili |
2. | bili ste poremetili |
3. | bili su poremetili |
imperativ | |
jednina | |
2. | poremeti |
množina | |
1. | poremetimo |
2. | poremetite |
glagolski prilog prošli | |
poremetivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
poremetio, poremetila, poremetilo | |
poremetili, poremetile, poremetila | |
glagolski pridjev pasivni | |
poremećen, poremećena, poremećeno | |
poremećeni, poremećene, poremećena |