pòsipati
pòsipati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -pām/-pljēm (se), pril. sad. -ajūći/pòsipljūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| posipati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | posipam |
| 2. | posipaš |
| 3. | posipa |
| množina | |
| 1. | posipamo |
| 2. | posipate |
| 3. | posipaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | posipat ću |
| 2. | posipat ćeš |
| 3. | posipat će |
| množina | |
| 1. | posipat ćemo |
| 2. | posipat ćete |
| 3. | posipat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | posipah |
| 2. | posipa |
| 3. | posipa |
| množina | |
| 1. | posipasmo |
| 2. | posipaste |
| 3. | posipaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | posipao sam |
| 2. | posipao si |
| 3. | posipao je |
| množina | |
| 1. | posipali smo |
| 2. | posipali ste |
| 3. | posipali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam posipao |
| 2. | bio si posipao |
| 3. | bio je posipao |
| množina | |
| 1. | bili smo posipali |
| 2. | bili ste posipali |
| 3. | bili su posipali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | posipaj |
| množina | |
| 1. | posipajmo |
| 2. | posipajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| posipavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| posipao, posipala, posipalo | |
| posipali, posipale, posipala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| posipan, posipana, posipano | |
| posipani, posipane, posipana | |
Definicija
nešto sipko istresati po površini čega [posipati šećerom; posipati pijeskom]
Frazeologija
⃟ posipati se pepelom pejor. kajati se (ob. licemjerno, prijetvorno i sl.)
Etimologija
✧ po- + v. sipati
