pòsūti
pòsūti (koga, što, se) svrš. 〈prez. pȍspēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. pȍsūt〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| posuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pospem |
| 2. | pospeš |
| 3. | pospe |
| množina | |
| 1. | pospemo |
| 2. | pospete |
| 3. | pospu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | posut ću |
| 2. | posut ćeš |
| 3. | posut će |
| množina | |
| 1. | posut ćemo |
| 2. | posut ćete |
| 3. | posut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | posuh |
| 2. | posu |
| 3. | posu |
| množina | |
| 1. | posusmo |
| 2. | posuste |
| 3. | posuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | posuo sam |
| 2. | posuo si |
| 3. | posuo je |
| množina | |
| 1. | posuli smo |
| 2. | posuli ste |
| 3. | posuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam posuo |
| 2. | bio si posuo |
| 3. | bio je posuo |
| množina | |
| 1. | bili smo posuli |
| 2. | bili ste posuli |
| 3. | bili su posuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pospi |
| množina | |
| 1. | pospimo |
| 2. | pospite |
| glagolski prilog prošli | |
| posuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| posuo, posula, posulo | |
| posuli, posule, posula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| posut, posuta, posuto | |
| posuti, posute, posuta | |
Etimologija
✧ vidi pòsipati
