posuđènica
posuđènica ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | posuđenica |
| G | posuđenice |
| D | posuđenici |
| A | posuđenicu |
| V | posuđenice / posuđenico |
| L | posuđenici |
| I | posuđenicom |
| množina | |
| N | posuđenice |
| G | posuđenica |
| D | posuđenicama |
| A | posuđenice |
| V | posuđenice |
| L | posuđenicama |
| I | posuđenicama |
Definicija
lingv.
| 1. | riječ preuzeta iz drugog jezika i prilagođena jeziku koji preuzima |
| 2. | naziv koji se upotrebljava u jednom području ili struci, a koji je u nju preuzet iz neke druge struke (npr. »subjekt« u lingvistici je preuzet iz logike) |
Sintagma
∆ semantička posuđenica lingv. domaća riječ koja pod utjecajem strane riječi dobiva novo, dodatno značenje (npr. »miš« u računalstvu prema engleskome »mouse«)
Etimologija
✧ vidi posúditi
